Temelj kuću gradi
Kuća se gradi od temelja i taj prvi korak je i najznačajniji i najvažnije ga je napravti ispravno. Temelj je sigurnost kuće. Možete kuću urediti najluksuznijim namještajem, napraviti ogroman objekat ali ako ga postavite na loš temelj sve postaje bezvrijedno.
Sve ostalo se može obnoviti i ponovo izgraditi ali temelji ne. Na temelju se ne štedi i ova faza ne podnosi promašaje.
TEMELJ I TEMELJENJE
Čvrstina tla je manja od čvrstine građevnih materijala, zato se temlja gradi kao podloga svakog objektakako bi cijelo opterećenje objekta ravnomjerno bilo raspoređeno. Najmanja debljina temelja iznosi prema EU normi 0,5 m.
Uloga temelja je osigurati čvrstoću i stabilnost kući tokom dugog niza godina i u slučaju malih pomicanja tla. Prije radova iskopavanja i gradnje temelja potrebno je analizirati tlo u koje se temelji postavljaju.
Nakon te provjere građevinski radovi se prilagođavaju vrsti tla. Kad je riječ o podzemnim vodama i tlu, odnosno u nesigurnijim i nejasnim situacijama u pogledu ovih pitanja potrebno je provesti detaljnije ispitivanje tla.
Dubina temeljenja mora biti veća od granice smrzavanja tla. Temelji koji nisu dovoljno ukopani imaju za posljedicu značajna podizanja usljed formiranja kristalića leda. Tada mogu nastati velika oštećenja jer led razara strukturu betona stvarajući tako još veće pukotine u koje kasnije prodire voda koja šteti armaturi te otvara put za novo veće i jače smrzavanje unutar cijele strukture.
Kod nas se smatra da je granica smrzavanja tla između 0,8 i 1,2 m. Dakle, temelji moraju biti ukopani najmanje toliko.
TEMELJENJE NIŽE OD SUSJEDNOG
Ukoliko se neki objekat temelji niže od temelja susjednog objekta tada se temelji moraju učvrstiti. To učvršćivanje se izvodi zidovima, armiranim betonom, grubo granuliranim vrstama tla ili injektiranjem hemijskih supstanci za učvršćivanje temelja. Kod ovakvih situacija potrebno je prije početka radova snimiti i dokumentirati stanje susjednih građevinskih objekata, navodi se na sajtu www.gradnjakuce.com.
VRSTU TEMELJA ODREĐUJE STATIČAR
Odluku o vrsti i konstrukciji temelja nekog objekta određuje statičar, a projekat temelja je sastavni dio projektne dokumentacije svakog objekta.
Kod izrade projektne dokumentacije te kod pribavljanja potrebnih dozvola za gradnju i zavisno o lokaciji gradnje biće potrebno prije izrade same dokumentaciji provesti geomehaničko ispitivanje tla. Na osnovu rezultata ovog ispitivanja statičar će odlučiti o vrsti temelja.
Dubina temelja zavisi o vrsti tla, podzemnoj vodi, smrzavanju, vrsti temeljenja i građevinskog objekta, o stabilnosti protiv klizanja.
VRSTE PLITKIH TEMELJA
Temelji samci – jedan temelj – jedan stub;
Temeljne trake – nose zidove – opterećene su po cijeloj svojoj dužini
Temeljni roštilji – nose zidove i stubove istovremeno
Temeljne ploče – rasprostiru opterećenje od zidova i stubova građevine na veliku površinu te smanjuju njegov intenzitet
Temeljne ploče se izvode kod zgrada sa 8 ili više etaža i kada je nosivost tla manja od 150 kPa
Temeljne ploče ispod zgrada mogu biti:
- a) PUNE
- b) REBRASTE
- a) ŠUPLJE
INSTALACIJE U TEMELJIMA
Već se u neobrađenu jamu iskopa postavljaju osnovne instalacije (keramičke, metalne ili instalacije od tvrde plastike) za odvodnju (temeljna kanalizacija) te za odvodnju oborinskih voda.
Pri postavljanju ovih instalacija potrebno je obratiti pažnju na ispravan pad instalacija (1 do 1,5 posto). Važna je i ugradnja kontrolnog okna.
Kad se postave potrebne instalacije onda se između okolnog tla i temelja nasipa šljunak. Šljunak sprečava nadiranje i prodor podzemnih voda u zid građevine.
Preko toga se postavlja zaštitni sloj mršavog betona koji treba osigurati da temelji i armirano betonska ploča nemaju kontakta sa okolnom zemljom.
TEMELJI I TEMELJNA (NOSIVA) PLOČA
Presudnu ulogu u daljem planiranju ima nosivost tla. S obzirom na čvrstoću i nosivost tla potrebno je postaviti ili samo temelje ili još dodatno i nosivu ploču. Na temeljnoj ploči počinju se graditi zidovi.
Gradnja nosive ploče (temeljna ploča) neophodna je kad tlo nije dovoljno čvrsto i ne može podnijeti opterećenje, ili je pak samo opterećenje objekta previsoko. U tom slučaju preko cijele površine temelja gradi se armirano betonska ploča koja je kao takva dio temelja i prihvata dio opterećenja objekta. Čelični oklop garantujr ravnomjernu podjelu tereta i opterećenja koje proizvodi objekat.
Ukoliko su na građevinskom zemljištu prisutne i podzemne vode, preporučuje se i postavljanje dodatne izolacije sa strana i s donje strane temelja.
Gradnja armirano betonske nosive ploče uglavnom je pogodna ako kod objekta nije potrebno graditi podrum. Ovakav oblik gradnje temelja ima prednost uglavnom gledajući s finansijske strane: u ovom slučaju nemamo nikakvih troškova vezanih za iskopavanje tla kao ni za postavljanje oplata, a ova činjenica često puta prevagne u korist gradnje armirano betonske ploča čak i kad je riječ o dovoljno stabilnom i čvrstom tlu.
GRADNJA TEMELJA
Gradnja temelja odnosno postavljanje armirano betonske ploče provodi se u više koraka:
Iskop
Postavljanje instalacija
Zaštita od vlage
Čelična oplata i armatura
Lijevanje betona
Svaki objekat mora posjedovati takve temelje koje ne mogu oštetiti niske temperature niti na njih na bilo koji način negativno djelovati. Kako niska temperatura ne bi mogla dospjeti do površine temelja potrebno je osigurati da visina između gornjeg ruba temelja i donjeg ruba podloge iznosi najmanje 80 cm. Tek na ovaj način biti ćemo sigurni da se neće pojaviti nikakva oštećenja.
ZAŠTITA OD VLAGE
U zaštitni sloj betona postavlja se zaštita od vlage i to u obliku čvrste folije ili u obliku bitumenskih elemenata (bitumenska ljepenka). Kod postavljanja ove zaštite posebno treba pripaziti da ne dođe do pucanja ili kakvog drugog oštećenja folije ili bitumenskih elemenata.
BITUMENSKA LJEPENKA KAO IZOLACIJA
S obzirom na vrstu i nadiranje podzemnih voda ugrađuje se crni zaštitni sloj (bitumenska zaštita) ili bijeli zaštitni sloj (folija).
Bitumenska zaštita uobičajena je zaštitna mjera od vlage, a folija se koristi samo kao zaštita od potisnog pritiska podzemne vode, odnosno da podzemna voda uslijed pritiska ne dospije na površinu.
ČELIČNA OPLATA ILI ARMATURA
Nakon izolacije, postavlja se armatura. Armatura se u pravilu sastoji od čelične mreže koja se postavlja u betonsku masu. Pojedini se dijelovi čelične mreže fiksiraju i međusobno povezuju veznom žicom.
Često se na betonskoj ploči postavlja serklaž koji podnu betonsku ploču i dodatno štiti od niskih temperatura. Ovaj se serklaž najprije obrađuje jer sadrži armaturne elemente (čeličnu mrežu) koji su povezani s podnom armiranom pločom.
U nekim se slučajevima može koristiti i beton s čeličnim vlaknima pa u tom slučaju nije potrebna dodatna armatura. Na mjesta koja su predviđena za ugradnju vrata postavlja se uzdužna armatura.
GREŠKE KOD TEMELJENJA
Najčešća greška je, da izvođači – a i projektanti – “zaborave”, da su temelji sastavni dio zgrade, a njihova toplinska izolacija u terenu samo produžetak fasade.
Druga česta greška je, da se ne osigura kišnici normalan odlazak, kojeg omogućuje vertikalna i horizontalna drenaža.
Kod hidroizolacije se pravi manje grešaka, a zaboravlja se zaštititi toplinsku izolaciju u terenu sa bradavičastom folijom. Takva folija štiti izolaciju, a ujedno je i sama prva odbrana od vode.
Naravno treba osigurati i odvajanje kišnice s krova i nagib terena od zgrade van.